Ime Šampiona

Tu po periferijama varoši stanište su pronašli oni manje hrabri, oni više privrženi, oni koji bi se zlu ne trebalo uvijek mogli naći pri ruci. Oni koji nisu nigdje prispjeli. Zapeli poput plastičnih vrećica na granama sumornog rastinja pored rijeke, nijemo posmatrajući rijeku koja neprestano teče, protiče i otiče.

Okućeni s krovom nad glavom nisu odmakli dalje od konačišta. Usputnog svratišta na kome su presjedale domaće priče od kuće i bajke iz svijeta.

A sve bi počinjalo otprilike nekako ovako.

Tek što bi mala kazaljka malko premašila četvorku, a velika je poklopila svom dužinom na starom veker časovniku bilo je vrijeme da na vrata neko izbije.

„Đokin.“, skočio bi otac prema vratima da otvori rođaku.

Nasmijani, plavokosi Zvezdaš stalno zaposlen u Zagrebu, široka osmjeha i još šira srca bio mi je uvijek rado viđen gost. S njim je neuporedivo lakše bilo voditi bitke sa ocem partizanovcem koji je kao najvažniji argument potezao finale Kupa šampiona i čuvenu bitku sa Realom. Nakon toga razgovori bi potekli drugim smjerovima, dok bih ja u rukama vrtio hemijsku olovku sa grbom Zvezde na njoj.

Kada bi Đoko bio na putu za Zagreb slušali bi priče o komšijama i zemljacima koji su se rasijali podno Sljemena odlučni u namjeri da beru plodove svoga rada.

„Veliš Mirko pokrio kuću. Neka ga, Bog mu dao. Valjalo se oteti od sirotinje. I onaj mlađi će kad svrši zanat za njim u Zagreb. Tako će lakše pomoći svojim.“

„U petak kad sam dolazio u vozu sam bio sa kum Mlađom“, nastavi Đokin Zvezdaš da sakuplja zemljake i saputnike sa periferije velegrada na stalnom putu isprekidanom vikendima i gablecom koji je nerijetko petkom završavao u kožnoj tašni već s jutra spremnom za puta. S nešto prljava veša, „Arenom“ za prekraćivanjem puta, sportskim novostima SN sa sastavima i iscrpnim izjavama trenera i kapitena za 16-to kolo fudbalskog prvenstva SFRJ prve savezne lige. Popunjen tiket sportske prognoze uz neiscrpnu analizu „Eho“ časopisa obogaćen onim ličnim osjećajima svakog pravog ljubitelja i poznavaoca ovog sporta. Kafa, šećer, rubac za majku i za brata košulja.

„Mlađo? Pa kad je on otišao? U kojem se preduzeću zaposlio?“, čudio bi se otac, „pa do juče sam ga gledo s ćaćom vozi sijeno iz bara“.

„E on. On. Kaže mi da ima dobar posao. Plata dobra, razvozi štampu po Zagrebu, ma snašo se.“

Odmiču minuti i sati. Đokinu mašem sa prozora. Ubrzanim korakom jezdi čađavom vozu koji će ga još iste večeri odvesti u zagrljaj hladne podstanarske sobe u predgrađu. Hladnu sobu ispuniće miris domaće priče, satkan od mirisa domaćeg pileta hrskavo pečena, u krpu umotana hljeba i par kašika svježeg sira.

Dočekao je Đokin da na tronu Kupa šampiona zasja ime njegove Zvezde. Bilo je upravo onako kako smo nas dvojica predviđali, samo on to nije smio da pokaže. Dođoše neka čudna vremena i klupske boje padoše u drugi plan. U tom planu nije bilo ni njega ni njegove kuće u predgrađu podno Sljemena. Utihnuše neke riječi.

Odojak, kištra, gablec polako izblijediše.

Urijediše i potpuno utihnuše koraci po peronima željezničke stanice. Uplašena i izgubljena lica ispuniše poslednje vozove.

Stadoše i vozovi.

Zanijemiše bajke.

Ni sva vojvođanska ravnica nije bila dovoljno široka za Đokinov osmjeh. Njegova Zvezda je bila i Svjetski šampion, samo on to nije imao kome da kaže.

Uslijedio je poraz.

Izgubila je Zvezda.

Okačena, obješena.

O štrik, konopac.

Ugasila se vatra.

Izgubio je svijet.

Na konak više niko ne dolazi.

Njegov brat navrati. Na razgovor koji odslušam. Za hranu se uvijek nešto nađe. On sve dobro osoli. Kaže koju, zalije sve vodom, niz put se u sumrak izgubi. S trnom međ usnama.

Šampioni su ušli u istoriju.

Đokin je otišao tiho. Onako kako odlaze legende. Ne znam da li ga iko više spomene na zagrebačkom kolodvoru, na šta miriše podstanarska soba u predgrađu podno Sljemena. Na koga bi tipovao sledećeg vikenda u Jagodini?

To bih ipak znao.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s