01.08.1994. Iz ratom zahvaćenog dnevnika

Smotra jedinice obavljena je u Kostajnici. Svi smo uzbuđeni. Smjena bi trebala da traje mjesec dana nakon koje bi dobili mjesec dana odmora. To se odnosi na one koji se živi vrate. Kako su neki počeli rano jutros bio sam siguran ako ništa drugo ubiće ih piće.

Prva dejstva bila su na stajalištu kod mog Novog Grada. Dejstvovalo se svim oružjima. Najviše dugim devetkama i kuburama, dobro napunjenih pivom. Najdalje je otišao Božo Š. Bacio je bombu. Jedan autobus je lakše ranjen, drugi je onesposobljen i izbačen iz stroja za duži period.

Onim koji su sjedili pored polupanih prozora nije pomoglo što su pjevali pjesmu „Nikom nije ljepše nego nam samo da je vako svaki dan“. Ozebli su i promukli u najmanju ruku kao da su pjevali „Snijeg je opet Snježana..“.
Put je trajao par sati do odrerdišta. Božo Š. je opet dejstvovao. „I zatvor je za ljude“, izjavio je Božo dok su ga razoružavali. Nije baš da sam mu vjerovao. Takvo što meni se nikada neće dogoditi.

Stigli smo na položaj. Visoravan od 1200 metara dočekala nas je suncem  i oduševljenjem pripadnika jedinice koju smo zamijenili.
Pred sam mrak zauzeli smo položaje. Ležeći je bio najzastupljeniji.

Jedva čekam da svane, da vidim gdje se nalazim.

dnevnik

dnevnik

Advertisements

2 mišljenja na „01.08.1994. Iz ratom zahvaćenog dnevnika

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s