Ništa lično

    1. GREJE KUĆU NA PIVSKE LIMENKE O matematičaru iz Paraćina pišu svetski mediji. Siroma Toma još uvijek loži Tomovaču.
    2. PRINČEVI U KAFANI Kako su mladi Karađorđevići proslavili Božić. Bilo bi mnogo veće iznenađenje da su nabrojali sedam padeža.
    3. IMA NEKA TAJNA VEZA Srpski političari sve češće u zagrljaju starleta. Moralno impotentni zbijaju redove.
    4. Avion kasnio četiri sata zbog pčele. Kod nas je željeznica stala zbog trutova.
    5. SKANDAL Učesnica Farme ucenjuje fudbalera porno snimkom. Sram te bilo fudbalerčiću, zar sa stokom.
    6. Nije vijest da je starleta povećala usne, grudi, stražnjicu. Vijest bi bila da je koristila mozak.
    7. Normalan svijet polako se sprema za spavanje. ISIL-ovi spavači jedva čekaju da im neko kaže „diži se“. Laku noć pameti.
    8. Jedan ministar juče je uzeo lopatu u ruke. Predsjednik da bude.
    9. MALI, ALI UBOJIT. Ne nije to vijest koja bi obradovala „tehničare“. On je ruski borbeni robot, i može da stane u ranac!
    10. Zmaj je namazan došao na farmu. Umije taj sa bikovima, a tek s kravama.
    11. Prirodna lepota ili dobar hirurg: U čemu je tajna Stane Katić? Dubok džep bajo moj. 🙂
    12. Car je gol. Skoči gologuzija..
    13. Biračko tijelo nema muda. Od birača nikada j….a.
    14. Slavu smo platili visokom cijenom. Stoga još uvijek postimo.
    15. Izborna trka odlučena je fotofinišom. Opozicija i dalje može da se slika.
    16. Sloboda govora nema cijenu. Još se pogađamo.
    17. Daleko smo dogurali. Na kraj smo pameti.
    18. Sveli smo račune. Ne računajte na nas.
Advertisements

Samo za plus 18

Čovjek se veže za riječ sve dok mu žena na nabije rogove.

Država me nije raskućila. Još uvijek imam mušice.

Poltron koji drži do sebe ne izlazi bez prijeke potrebe.

I poltroni rade na sebi. Nanose novi sloj vazelina.

Podguzna muva orjentiše se prema poltronima. Oni su uvijek na cilju.

Kad poltron vidi podguznu muvu pred očima mu sine cijela evolucija.

Otkud Farma na TV-u? Pa lijepo i đubre treba da se negdje skupi.

Malo mandrakizama

1. Biračko tijelo je nezasito. Opet je progutalo udicu.
2. Kada sam u govnima i klozetska daska čini mi se odskočnom.
3. Ne tražite bis. Već sam pojeo govno.
4. Korupcija je bolest, ali oni skloni njoj ne treba da brinu. Uvijek se mogu pozvati na imunitet.
5. Virus korupcije krije se iza zatvorenih vrata i ispod žita i prenosi se kovertom.
6. Nije meni što me hrane govnima, nego što me kljukaju.
7. Pravda je spora, ali drži cijenu.
8. Politička scena je vrlo živahna. O tome svjedoče i mrtva slova na papiru.
9. Obezglavljeni je bio na visini zadatka. Dželatu do lakata.
10. Dželatu je bio olakšan posao. Osuđenik mu je išao na ruku.
11. Politička bura je značajan faktor u našoj političkoj stvarnosti. Baca nas na sve strane od stranke do stranke.
12. Biračko tijelo pokazuje slabosti. Muti im se pred očima.
13. Vlast je još jednom uzela stvar u svoje ruke. Politika je ipak samo kurva.
14. Opozicija je još jednom pokazala zrelost. Popucala je ko dinja.
15. Vlasti s nama uvijek znaju na čemu su. Na grbači.
16. Nismo mi repa bez korjena, s nama je uvijek povuci potegni.
17. U jednom se svi slažu. Legalizacija prostitucije podigla bi neke stvari iz korjena.
18. Vođa je okrenuo točak evolucije unazad. Napravio je od birača male majmune.
19. Još ima šanse da Vođa uđe u junačku deseteračku pjesmu. Još uvijek je neopjevana budala.
20. Pokvario se i predsjednički avion. S kim si takav si.
21. Senzacionalno U najavi je prvo presađivanje glave. Poslednja šansa da neki šupci dobiju mozak.

Među nama, nisam vam ja rekao

Eh da mi je kakav dobar posao. Ne pitam šta košta.

Prepušteni smo sami sebi. To me nimalo ne ohrabruje.

Ponekad mi se čini da smo mi sretan narod, ali onda me popusti.

Soraju startovao Zvezdin fudbaler. Uz  onoliku neefikasnost u prvenstvu još malo ćorava posla.

Nisam za legalizaciju prostitucije. Potrošačka korpa i bez nje mi je nedostupna.

images

Stvar je od povjerenja

  • Oglasila se poznata starleta. Nije uvjerljiva kao na slikama.
  • Zemlje Balkana će u paketu ući u EU. Baš kao i toalet papir.
  • Žali mi se jedan pokojnik. Da mi se još jednom roditi ne bih žalio sutra umrijeti.
  • Poltron se ne uvlači u guzicu, on je u simbiozi sa direktorom.
  • Dok brod ne počne da tone ne znaš koliko miševa kolo vode.

Miješani keks

Kako je bilo na novogodišnjem bečkom koncertu. Ne znam, ali informacija da je Dačić bio na njemu dozvoljava mi slobodu da na trenutak zamislim moment kada je uzeo mikrofon u svoje ruke. Izdominirao ili kako bi navijači rekli pokid’o. Pogledajte.

Ukoliko je vaš želudac pretrpan raznim đakonijama pribjegnite receptu iz narednog priloga. Tradicionalni recepti oslobođeni stresa.

Vrijeme praznika je vrijeme kada treba da se osvrnemo oko sebe i pomognemo onima kojiima je to najpotrebnije. Oni će to znati cijenti.

Političar Branko Ružić poziva da se legalizuje prostitucija. Hm, na tu temu dodao bih par razmišljanja:

  • Političari zatražili legalizaciju prostitucije. I njima je kurvanja preko glave.
  • Političar zatražio legalizaciju prostitucije. I njemu je dosadio rad na crno.
  • Legalizacijom prostitucije umnogome bi bilo lakše objasniti neke političke procese, skupštinska dešavanja i postizborne koalicije. :).

Šta da Vam kažem. Da gledamo u Evropu. Ne znam. Uz našu političku stvarnost neke stvari su sasvim jasnije:

  • Evropa nam se nesebično daje. Koliko smo samo puta dobili nogu.
  • Ja predsjedniku nikad ne govorim da je budala. On to dobro zna.
  • Ko kaže da Vođa nema sluha. Pa sve je dao na doboš.

Narod ko narod, gleda tuđa posla od svog posla ne živi. Iskoristi bačene mu mrvice i potroši veče na neku TV limunadu:

  • Opet se narod omrsio. Zagrizao je novinarsku patku.
  • Dok su me kovali u zvijezde pao im je mrak na oči.

Sve u svemu ne znam šta pametno na kraju zaključiti. Neko bi oćutao, neko bi možda dao kakav prijedlog a ja:

  • Ostao sam bez teksta. Izgubio se između redova.

Možda nakon praznika predstoji novo preživljavanje. Ukoliko je tako onda sledeći video neće biti suvišno pogledati.

Na kraju svega da Vam svima poželim mnogo bolju 2015 godinu. Ne mogu mnogo toga da Vam pomognem, možda jedino da Vam izmamim osmijeh. Ako to uspijem ja sam zadovoljan. Ne može to mnogo pomoći, možda na tren malo olakšati, učiniti da zaboravimo na sumornu stvarnost.

Kurbla

Biračko tijelo je kao mašina. Bez podmazivanja brzo prolupa.
Biračko tijelo daje znake života. Odaziva se na izbore.
Biračko tijelo je zamajac demokratije. Svaki put dobije kurblu.
Biračko tijelo se oporavlja. Stalno spominje hranu.
Biračko tijelo radi na sebi. Eksperimentiše.
Vlast je uspješno savladala sve krivine, ali je pala na propustima.
Opozicija je kao vino. Najbolje je da odleži.

Plavokosi dječak i Crni mačak

Sat je zazvonio. Pa ako i bilo mu je vrijeme. Čekao sam dobrih sat vremena da se i on razbudi. I on je sinoć kasno legao. Ustvari i nije, ali položaj njegovih kazaljki gotovo nikoga nije interesovao, pa samim tim imao je sva prava da legne i da se izvali i sve tri uvis da digne. Ali jok.
Kvrca ti on svu noć. Ne znam da li je bio svjestan da sam budan i da ga slušam.

A on se nekako raspjevao. Slušam ja lolu matorog, a on pjevuši neke bećarske pjesme. Ojkače naše narodne.
„Tamburice dugačkoga repa jedva čekam da mi baterija krepa…“-kombinovao je on riječi jedne bećarske pjesme stavljajući sebe u prvi plan.

Bećari su spominjali ženu, a on bateriju. Pa naravno. Šta bi bećari pjevali da im nije žena.
Tako i on pjeva o bateriji skojom se svezao i bez koje bi bio ništa.

„10 godina. Ej.“-ponavljao sam nekoliko puta.
Već nekoliko dana kiša mi je kvarila planove. Remetila mi plan rada. Bilo je i snijega, ali biće njega. Nijesu ga vrapci izjeli da ga nema.
„Mićo da mi danas pokušamo završiti s dizanjem stubova u Kozinu. Jel prisušilo? Šta ti misliš?“-pokušavao sam da vratim film koji je najavljivao kišu za petak.
„Moglo bi je i sutra biti, ako pokisne Grmeč ništa od posla neće biti do proljeća.“-konstatovao sam više za sebe.
„Idemo mi danas, ako bogda da završimo sa dizanjem stubova u Kozinu.“-radni zadatak upijao je prve tragove plave tinte iz hemijske olovke.
Jugić je strpljivo slijedio putanju mojih misli. Put je bio samo povod. I bez njega mi bi cilju stigli. Takav je jugić auto.
Bio sam nestrpljiv.

„Čole jel prisušilo?“-pozivao sam Čolu starog vuka.
„Znaš mandrak72 jedva smo nekako izašli uz onu veliku strminu.“-riječi mi nisu ulijevale nimalo nade.
„Dolazim i ja ubrzo.“-nastojao sam i svojim prisustvom pomoći kako god.
Panasonikov autoradio birao je muziku po mom guštu nastojeći da mi povrati raspoloženje. Nes radio opet je bio u formi. Onoj najboljoj iz osamdesetih.
Sunčani dan podgrijavao je atmosferu.
Mnoštvo sjajnih fotografija zabilježih svakim trepatjem iza kojih je prštila jesen bolno stresajući zlatne kapljice koje osjetih na svojoj koži. Retrovizor mi je još jednom potvrdio sumnje koje i nisu sumnje. Jesen je oslikavala i moje lice.
Zadovoljno se osmjehnuh. Volim jesen.

Pred mojim očima ukazivao se Grmeč. Volim i njega. Jednostavno je tako među nama. Znamo se nekih desetak godina i godinu više.
Još nekog znam desetak i jednu godinu više, al definitivno ga volim deset godina.

Prerano ostarjele breze živahno su treperile. Njihovo bijelo lice bilo je sušta suprotnost kao žitu požutjelom lišću.
„Ako, ako mandrače72. Neka tebe nami. Kuda žuriš mladiću.“-pripitaše me.
„Eh mladić. Pa neka bude. Žurim u Kozin. Jel znate šta se tamo sprema.“-odgovorih i upitah ih istovremeno.
„Kako ne bi znale. Bome pričala nam naša Dragana. Dolazi struja u Kozin.“-glas im je podrhtavao od ushićenja.
„E onda znate zašto žurim. Ajd zdravo.“-produžio sam dalje.

Spuštao sam se krivudavim asvaltiranim putem prema Hašanima. Kozin je bio selo sa desne strane od Hašana uzdignuto iznad Hašana tako da izgleda da ga je sam đavo podigao i zaboravio spustiti. Strmi i blatnjavi put nije mogao da nas zaustavi. Neustrašivi pobjednik mnogih uspona i tratina bez puteva nije posustajao. S desne strane povremeno bih spuštao pogled u Hašane. Obnovljena crkva kao snijeg bijelila se kroz zlatne ramove ispletene od bukova lista koje se hrabro držalo. Izdržaće još koji mraz, a po neki i dočekati prvi snijeg.
Pa da prije nekih 10-tak dana bilo je i njega. A prije desetak godina isto.
„Idemo do Stršljena. Pokušaćemo prvo dići stubove kod njega.“-Čole me dočeka kod kamiona.
„Slažem se. Idem sa vama.“-usmjerih automobil koji se više ne proizvodi prema Stršljenu.
Neobičan nadimak za nekog. Siguran sam da ga s nekim pravom zaista zaslužuje Grmečlija plavokos i kovrčaste kose. Ljudina golema da ga treba tražiti u deset sela i kotar pride.
„Ajde da danas pokušamo da dignemo stubove.“-usput smo mjerkali put kojim bi veliki traktor natovaren sa betonskim stubovima trebao da stigne do Stršljenove kuće.

Nestvarno lijepa slika predjela sela Podgrmeča ponekad bi učinila da se vratim u svijet Brankovih bajki koje ne blijede no pršte bojama sljezove boje stvarajući  čudo upravo tu pred našim očima.

„Pa zar jesen može biti toliko lijepa.“-pomislih.
„O da. Može ona još kako i koliko.“-Grmeč snenim i sporim glasom razbuđenog gorostasa potvrdi moje sumnje.

Plavokosi deran stajao je pred kućom i u naručju držao mačku. Crnu mačku, crnju i od najstrašnijeg budžaka Prokina gaja. Nije mogao imati više od sedam osam godina. Kao jabuka rumeni obrazi ozariše se kad smo se pojavili.

„Zdravo momčino. Hoćeš li mi reći kako se zoveš.“-pozdravih ga.
„Jesi li ženjen. Nisi još. Ih ja sam tvojih godina sebi ženu doveo.“-malo sam se šalio sa njim vidjevši da ću tako najbrže da ga nasmijem.
„Ajde da te uslikam. Pa nemoj se ti mene bojati momčino moja draga. Nego da se mi dogovorimo da ti meni pridržiš tu mačku pa da je uslikamo. Pa ću ja tebi sliku poslati. Jel važi’“-ponudih mu dogovor.
Prihvati.

„Nego da te pitam hoćeš li mi dati mačku da ponesem svojoj kući.“-upitah ga.
„Ali ovdje je njena kuća.“-reče mi mališan.
Pogledao sam na ručno napravljena kolica sa točkovima od drveta.
„Možemo li da pozajmimo kolica do dovezemo stubove. Pa ću ti ih vratiti.“-predložih mu.
„Kako ne bi dao. Struja treba svima.“-samouvjereno prihvati.

Traktor sa stubovima već je stizao. Zasijale su mu okice.
Nakon toga već je veselo trčao s nama do mjesta gdje je trebalo da se digne stub.
„Uspjećemo.“- bio sam siguran.

Dječak koji živi u Kozinu bez struje nije bio jedino dijete. Od proteklog rata prošlo je 14 godina. Bez struje i puta.
Žurno sam se vraćao prema automobilu. Čekalo me je još obaveza. Osvrnuo sam se prema kući gdj je dječak živio. Stajao je na pragu kuće. Uzeo je mačku u naručje i mahao za mnom.
Mahnuo sam i ja njemu. Žurio sam prema Novom Gradu. Trebalo je da svoju kćerkicu odvezem do škole

„Da. Struja treba svima. Nije to mnogo za većinu od nas, ali nekim plavokosim deranima bosonogo djetinjstvo bi trebalo biti ljudskije.“-bio sam bijesan na neke usijane glave koji nisu dozvolili da ovaj dječak i njegova mačka pogledaju Sunđer Boba u epizodi sa kradljivcima automobila dok mu snene oči ne utonu u san još ljetos.

Putem prema Novom Gradu bio sam mnogo boljeg raspoloženja. Mnogo boljeg nego jutros. Grmeč kojeg sam znao nekih deset godina i još godinu pride bio mi je iza leđa.
Preda mnom je bio neko koga volim svih ovih deset godina i još malo više.
Preda mnom su godine. Godine u kojima nikada neću dozvoliti da ugasi svjetlo u našim očima upaljeno baš na ovaj dan prije tačno 10 godina.
Voljena ovo je priča samo za tebe

p.s. priča je napisana i objavljena 2009 godine.

Lepo telo

ribar

Biračko tijelo je kao mašina. Bez podmazivanja brzo prolupa.

Biračko tijelo daje znake života. Odaziva se na izbore.

Biračko tijelo je zamajac razvoja. Svaki put dobije kurblu.

Biračko tijelo se oporavlja. Stalno spominje hranu.

Biračko tijelo radi na sebi. Eksperimentiše.