Peti dan je ušao u taj brejk

Kao što se kaže nesreća nikad ne dolazi sama. Tako je bilo i petog dana. Toga dana negdje u prijepodnevnim satima izvjesna dama poželjela je manirima starlete da skrene pažnju na sebe. Pućila je usta kao premijer, paradirala plažom kao golub gušan, ali hajde da je na tom završilo moglo bi da se kaže da je djelimično uspjela u svom naumu.

starlete

starlete

Negdje iza podneva nezadovoljna reakcijom na koju je naišla učinila je korak više. Postavila je ležaljku na prolaz kojim se izlazi u more. Ni to joj nije bilo dovoljno nego je skinula gornji dio kostima želeći da osunča poprsje. E tu je već u meni prekipilo.
„Gospođo“, prozvah je.
„Šta hoćeš?“
„Možete li malo da se ponašate poput ostalih na ovoj plaži“.
„Šta vam smeta, uostalom iz kakve si ti to vukojebine stigao, stidite se.“
„Vi bi trebalo da se stidite“, odgovorih joj malo povišenijim tonom.
„Ja“,iznenadi se dotična starleta, “ koga da se stidim? Tebe?“
„Ne mene, već ovog debelog“, rukom pokazah na debelog čovjeka na ležaljci.
„Što mene?“, obrati mi se dotični.
„Pa jer imaš veće cice od nje.“
U tom momentu dotična starleta se bijesno okrenu potrbuške na ležaljci. Bljesnu njeno bijelo dupe svom širinom. Kao smajli. Osjetih da sam malko pretjerao.
„Izvinite,možda bi bolje skrenuli pažnju na sebe da ste sunčali golo dupe, a koje ste mogli daiznajmite i iskoristite u reklamne svrhe.“
„Molim?“, ponovo me pogleda ista.
„Mogli ste na njemu slobodno na jednoj strani napisati „Veliki koncert, Gost večeri AcaLukas, Subota veče u 22: 00 časova u plažnom restoranu La Bamba u Igalu velikim slovima, a na drugoj strani,..“, nisam ni završio kada me prekide.
„Šta na drugoj strani?“
„Slika.“
„Kakva slika?“
„Ace“, prozborih.
„Ace Lukasa?“
„Sa orkestrom“, dodadoh.
Starleta bijesno skoči, pokupi svoje stvari sa prolaza i nestade sa plaže. Tokom dana još sam na sebi osjećao poglede debelog sa plaže.
Negdje pred kraj dana iznenadni vjetar podiže dva suncobrana visoko u vazduh koji poput baletana zaigraše i strmoglaviše se oba na moju glavu. Prihvatih to kao malu, ličnu i od onog gore izmoljenu kaznu za mene i osvetu starlete i debelog sa plaže koji se još dugo smješkao dok sam ja sa masnicom na čelu napuštao plažu.
Poslije svega pašo i ja smo odigrali zanimljiv teniski meč koji sam izgubio u setovima 2:0 (7:6, 7:6). Pičilicama za muhe istjerivali smo dva nepozvana tanka guštera koji su preko terase ušli u stan.
Bilo kako bilo peta noć kuca na vratima. Laku Vam noć blogeri ma gdje da ste.

Advertisements

Treći dan kad je pao mrak

Treći dan mrzim sve ono što mrzim i prvog i drugog i zadnjeg dana. Toliko nabijeđenih talentovanih vaterpolista u životu nisam vidio. Glavonje umislile da su Šapići, Šoštari, … ispunili plićak namijenjen djeci pa ko nilske konjine izvijaju svoja masna tijela iz plićaka ko majonez iz tube.
Elem nisam želio biti uvučen u tu igru ali zgodilo se. Dok sam se teškom mukom održavao na površini vode dobro napumpana lopta pogodila me je u glavu. Nakratko zbunjen i potopljen brzo sam došao sebi, odlučan i bijesan odlučio sam da dohvatim loptu i bacim je preko na slijedeću plažu. Još uvijek obnevidio od soli u očima dograbio sam prvi okrugli kožni predmet do sebe. Zagnjurih je pod sebe da dam do znanja da je igri kraj. Prošlo je nekoliko trenutaka dok je lopta mirovala u mom posjedu. Desnim dlanom stiskao sam njenu sklisku površinu dodatno stvarajući pritisak površinom vode.
Odjednom oči svih na plaži bile su uprte ka meni. Pomislih kako imam nesebičnu podršku od svih normalnih kupača na plaži. Talase prema meni sjekla su i dvojica nabildanih spasilaca u crvenim kupaćim gaćicama.
Taman kad sam odlučio da je zavitlam preko plutača lopta u mome dlanu poče da vrda.

vaterpolo

vaterpolo

„E nećeš, živa ne bila“,dodatno je stegnuh, potopih te izvih tijelo iznad vode kako bih dobio na jačini zamaha da bi lopta izmakla iz vidokruga vaterpolista. Lopta iskliznu iz dlana, otežala ostade da pluta ispred mene.
Protegnuh se da je iznova dohvatim. Bezuspješno. Izmigoljila se.
„Nećeš majčin sine“, zaplivah za njom te je uhvatih.
Držao sam je par trenutaka za uho.
„Otkud lopti uho?“,zapitao sam se, te je nastavih ispipavati i ustanovih da ima još jedno.
„Pusti me konju“, procijedi lopta.
O majko moja bruke kad u rukama spazih obrijanu glavu jednog starijeg gospodina , poslije mi rekoše plivača ultramaratonca koji je bio na najboljem putu da obori svjestki rekord u slobodnomplivanju. U tom momentu počeli su da me tepaju svi koji su se našli u mojoj blizini. Jedva sam živu glavu izvukao.
Eto, dokon sjedim i tražim način kako da namaknem novca do kraja godišnjeg. Trenutno razdvajam, raslojavam troslojni toalet papir. To mi trenutno odvuče misli sa neslavnim svršetkom epizode sa vaterpolistima sa plaže. Eto dobih boju brže nego što sam se nadao.

Drugi dan ko noć

Drugi dan je već druga priča. Već se pomalo osjećamo kao veterani. Izgorali smo još juče pa su se stekli svi uslovi da se bolje uklopimo u svijet oko sebe. Pečenkovići.

Pečenković

Pečenković

Kad smo malo bolje saldirali prethodni dan, užina na plaži bila je poskupa, a kako je oskudacija za doručkom smo izračunali da je bolje kupiti čajne kobasice, hljeba i sendvič pojesti na plaži.
„Svaki dan?“,zapitah.
„Pa“.

Klopa na plaži, negativi na koži

Klopa na plaži, negativi na koži

Nisam mogao da se ne sjetim vica o Muji koji je otišao kod doktora jer je imao problema sa stolicom. Doktor mu je rekao da se skine i pogledao ga dolje. Nakon toga ga je pitao gdje radi i uzeo metalnu špicu i „oštemao“ problem. „Na građevini,a što?“,upita Mujo. „Pa zato što ne smiješ guzicu da brišeš vrećom od cementa“, odgovori mu doktor.
Uplaših se i ja da ne zapeknem dolje od suve hrane pa upitah dragu “ A, jel može bar po kaškica Lenor omekšivača prije i poslije užine“.
„A zašto“,upita ona.
„Eto, preventive radi“, naježih se pri pomisli da me neko „oštema“ dolje. Stvarno treba imati petlju, ponos je nešto drugo u toj priči.

tvrda-stolica

tvrda-stolica

Kandže

Kako se čini kandžama za automobile izgleda da je odzvonilo. To još uvijek ne znači da nesasvjesni vozači mogu da odahnu. Naprotiv gradske vlasti su odlučile da zadaju konačni udarac bahatom ponašanju i parkiranju nesasvjesnih vozača.

 

lisice za auto - kandže

lisice za auto – kandže – slika pozajmljena sa neta

Gradske vlasti su danas potpisale Sporazum o uzajamnoj saradnji sa Udruženjem penzionera. Sporazumom je predviđeno da se sa ulica sklone neefikasne kandže, a  umjesto njih da izađu sve raspoložive penzionerske snage. Patrole penzionera krstariće gradom i sprovodiće Sporazum u praksi. A to bi značilo da će po primjećivanju nepropisno parkiranog automobila svojim tijelom (rukam i nogama) obuhvatiti najpristupačniji točak, vodeći računa da svojim tijelom ne ugrožavaju ostale učesnike u saobraćaju.

 

„Na ovaj način omogućavamo da veliki broj penzionera sa niskim primanjima dodatno popune kućni budžet. Naravno pri tome moramo voditi računa da svi koji to žele dobiju jednak dio kolača. Za početak jedino ograničenje je da sa kućne liste ne mogu biti istovremeno angažovana dva penzionera. Oni će morati da se rasporede u različitim smjenama.“- rekao je Gradonačelnik prilikom obraćanja novinarima.

 

„Ovu ideju prihvatam objeručke“, kazao je nastavnik fizičkog vaspitanja u penziji Ilija Č. (78) iz Banja Luke, „kako se čini moj lumbago konačno dobija svoju svrhu.“.

„Ideja je odlična“, dodala je Smilja G. (69), katastarski službenik u penziji, „iako imam visok pritisak uključiću se u akciju, nadam se da će i za nas biti pneumatika sa nižim pritiskom.“

 

Sporazum je kao dodatni bonus ostavio otvorenu mogućnost pogodbe između angažovanog penzionera i vlasnika automobila. Na ovaj način je omogućeno penzionerima da pokažu svoju odlučnost i karakter na suzbijanju neprospisnog parkiranja bahatih vozača i da pri tome ostvare dodatnu zaradu, a gradskim vlastima ukloniti potrebu za stalnim obnavljenjem i zanavljanjem demoliranih kandži za automobile od strane bahatih vozača.

 

Svu podršku akciji dodatno su dali medicinski radnici i ekipe hitne pomoći koje će po potrebi preko reda primati penzionere ukoliko im pomoć bude neophodna. A hoće.

 

p.s. ovo je samo crni humor i nikako mi nije bila namjera nekoga poniziti ili uvrijeditit, ovo je samo slika društva prema onima koji su sav svoj radni vijek proveli radeći i gradeći za one koji danas sve ovo razgrađuju.