Dlaka

S ljudima je tako. Nikad se ne zna na koju će stranu prevagnuti. Uvijek tako malo fali.

Ovu neobičnu priču od jednog uglednika čuo sam prije par dana. Naime. Čitajući jednu debelu knjigu uglednik je ustanovio kako pri ruci nije imao niti jedan bukmarker, niti bilo šta slično što bi mu pomoglo, a kako je profesionalno zaboravljiv nije bilo smisla ni da pokuša da zapamti tamo neku stranicu u debeloj knjizi. Pribjegao je malom lukavstvu. Iz glave je posudio jednu dlaku postavivši je kao bukmarker.

Kako je knjiga bila debela a i uglednik je postao zaboravan, bukmarkera bi se sjetio tek onog trenutka kad bi mu zatrebao. Stoga je pribjegao dlakavoj verziji bukmarkera.

„Znaš proširio sam priču o dlakavom bukamrkeru“, pričao je on meni dok smo šetali gradom. „Ako se kojim slučajem desi da jednog dana izgubim kosu, svi će to povezati sa velikim brojem pročitanih knjiga“.

Nisam mu rekao ništa. Ne bi ni trebalo, ali lično mislim da nije u redu njegov čin. On se zaboravio da su mnogi drugi zapostavili knjigu jer su gadljivi na dlake.

Bože, kako je mala razlika koja dijeli takve intelektualce od onih koji to nisu postali. Za dlaku reklo bi se.

Advertisements

Vruć u ruku, vruć u ruku

Znamo da robu najbolje prodaje „vruća“ reklama. E sad, gdje je ona granica gdje to ne prelazi stvar dobrog ukusa. Teško je reći.

More, sunce, talasi,..

Pogubi se pošten čovjek, a kamoli poštena žena. Pu, pu, daleko bilo.

Plažu oblijeću prodavci svega i svačega. Jedan takav, a na neki način i moj zemljak od 80-tak kilometara od mene, danima opsjeda plažu. Prodaje i nudi svoj proizvod.

Kukuruz.

Kuvani kukuruz.

Zamiriši plaža ma samo da se i pomene kuvani kukuruz, a kamoli da ti pred nosom mlati s klipom kao dukat žutog kukuruza. Dok čovjek leži na plaži 90% vremena samo razmišlja o hrani i stalno se bori s mišlju šta je slijedeće.

E sad na scenu stupa moj krezubi zemo. Ide ti on par dana i reklamira svoje čedo:

„Kuuuvani kukuruz from Banjaluka, kuuuuvani kukuruz from Šargovac, kuuuuvani kukuruz from Gradiška, vaniKu RuzKu , vaniKu ruzKu , vaniKu ruzKu….“

Išla je prodaja tako, tako. Prolazio bi plažom moj zemo sa sombrerom, ručnim frižiderom izmežu ležaljki i neumorno reklamirao svoju robu. Poučen reklamnim porukama sa televizije odlučio je da svojoj reklami doda začin. I učinio je to juče u poslijepodnevnim satima.

„Kuuuvani kukuruz from Banjaluka, kuuuuvani kukuruz from Šargovac, kuuuuvani kukuruz from Gradiška, vaniKu RuzKu , vaniKu ruzKu , vaniKu ruzKu. Vruć u ruku, vruć u ruku, vruć u ruku…“

Prvo sam osjetio zbunjenost. Potom sam pogledao oko sebe. Svima je titrao nevini osmjeh oko usta. Pogotovo na ovaj dodatni začin na kraju reklame.

U drugom navratu osmjeha i komentara je bilo sve više, ali posla. Hm. Tu počinje ono naše poštenje. Kako sad da neko naruči.

„Hej momak, jel može jedan vruć u ruku?“

Sve na stranu. Nove stvari uvijek ispočetka stvaraju bojažljivost. Nakon toga se na njih naviknemo i ne primjećujemo sve ono što nas je kod njih plašilo, odbijalo. Ali pobogu kuvani kukuruz nije ništa novo. Zašto bi se plašili?

Šaljem vam veliki pozdrav sa plaže u iščekivanju da vidim ko je taj (ta) koji će prvi da zatraži vruć u ruku.

Liga za šampione

Bilo kako bilo počela je nova sezona Lige šampiona. U najavi za novu sezonu LŠ pljuštala su obećanja, pojačanja i na kraju razočaranja. Za nas ništa novo.

Ukorak sa Ligom šampiona tu je EP za košarkaše sa mnogo većim šansama da se još jednom uvjerimo kakav he pogled sa terase.

Pored svega tu je i Nole, Jelena, Beker i Vajda. Tu su još neki koji vole našeg Nolu, ali i mnogo više njih koji nisu oduševljeni što im odnese sve one milione iz New Yorka. Za njim se u SAD zaputio i naše državno čedo, Supermen sa samo jednom željom da iz iste povuče koje milionče. Obećanja ništa ne koštaju.

Ljubitelji sporta žale se na zgusnut raspored sportskih mečeva pa su prisiljeni odložiti neke važnije susrete u noćnom terminu na domaćem terenu.

Zasićenje tolikom količinom sportskih događaja prvi su osjetili sportski komentatori. Priča se da će neki sportski komentatori tražiti odlaganje utakmica Superlige Srbije da bi se što bolje spremili za zahtjevno takmičenje

Kako god  bilo. Jedino se u braku i fudbalu pogodak u gostima (na tuđem terenu) više vrednuje (prepričava).

Samo da vi kažem

CIJENA ISTORIJE Prodaje se mašina (Enigma) kojom je Njemačka htjela da dobije Drugi svetski rat. Treći svjetski rat je dobila Golfom dvojkom.

enigma

MISTERIJA U DŽUNGLI Izgradio crkvu u obliku džinovske kokoške kada je dobio poruku od Boga. Rezultat bankrot. Nema zlatnih jaja. Samo mućak.

NEVJEROVATNO Japanci napravili bazen za slonove. Pa i nije. Za njih smo mi izmislili i napravilii fotelje.

KOMA Svjetsko prvenstvo u trci puževa održaće se 21.jula u pivnici „Bras&Vu“ u belgijskom gradu Liježu, saopštili su organizatori.Bogami ako trka potraje biće koma.

NOVO na TV-u Medlin Olbrajt glumi sebe u TV seriji. Možda se uključi i Radoš Bajić. Zamislite naslov „Svijet gori, Vukodlak se češlja“

layer

Novi Sad: Cvjeta biznis sa ukradenim i rastavljenim automobilima.A ko je za utjehu ipak je to zamajac (kurbla) privrede, znate ono nova radna mesta, standard,…

Lopovi kradu najčešće „golfove“, „audije“ i „renoe“, a u poslednje vreme „rendž rovere“ i „land rovere“ Od probirača nikad je….

Sva tri člana Predsedništva BiH prihvatila poziv Beograda; VUČIĆ:Biće dočekani na najlepši način. Pitanje da li su navijači Rada u organizacionom odboru za doček. Samo predlažem.

Twiterašica Crvena @Vsreca primjetila je sledeće: Nekada samo djevojke nisu znale ni mogle da promjene gumu na automobilu danas bogami to rijetko koji mladic zna. Ja samo predlažem: Pa za početak neka bar nauče da koriste gumicu prije nego dođu do auta 🙂

Malo mandrakizama

1. Biračko tijelo je nezasito. Opet je progutalo udicu.
2. Kada sam u govnima i klozetska daska čini mi se odskočnom.
3. Ne tražite bis. Već sam pojeo govno.
4. Korupcija je bolest, ali oni skloni njoj ne treba da brinu. Uvijek se mogu pozvati na imunitet.
5. Virus korupcije krije se iza zatvorenih vrata i ispod žita i prenosi se kovertom.
6. Nije meni što me hrane govnima, nego što me kljukaju.
7. Pravda je spora, ali drži cijenu.
8. Politička scena je vrlo živahna. O tome svjedoče i mrtva slova na papiru.
9. Obezglavljeni je bio na visini zadatka. Dželatu do lakata.
10. Dželatu je bio olakšan posao. Osuđenik mu je išao na ruku.
11. Politička bura je značajan faktor u našoj političkoj stvarnosti. Baca nas na sve strane od stranke do stranke.
12. Biračko tijelo pokazuje slabosti. Muti im se pred očima.
13. Vlast je još jednom uzela stvar u svoje ruke. Politika je ipak samo kurva.
14. Opozicija je još jednom pokazala zrelost. Popucala je ko dinja.
15. Vlasti s nama uvijek znaju na čemu su. Na grbači.
16. Nismo mi repa bez korjena, s nama je uvijek povuci potegni.
17. U jednom se svi slažu. Legalizacija prostitucije podigla bi neke stvari iz korjena.
18. Vođa je okrenuo točak evolucije unazad. Napravio je od birača male majmune.
19. Još ima šanse da Vođa uđe u junačku deseteračku pjesmu. Još uvijek je neopjevana budala.
20. Pokvario se i predsjednički avion. S kim si takav si.
21. Senzacionalno U najavi je prvo presađivanje glave. Poslednja šansa da neki šupci dobiju mozak.

Breaking news

Mandrak72 sa živog twittera saznaje slijedeće
Naš dopisnik UVB 76 iz Kanade kaže slijedeće: U kanadskom kapitalizmu mi se jedino svidja sto sluzbenica na šalteru banke zaradjuje 4 puta manje od fizikalca koji krpi rupe na autoputu.
Pa druže moraš ipak znati da kod nas neke rupe krpe ljudi na ključnim mjestima. A neke udarne rupe su i same na ključnim mjestima.

Nastavite sa čitanjem

Među nama, nisam vam ja rekao

Eh da mi je kakav dobar posao. Ne pitam šta košta.

Prepušteni smo sami sebi. To me nimalo ne ohrabruje.

Ponekad mi se čini da smo mi sretan narod, ali onda me popusti.

Soraju startovao Zvezdin fudbaler. Uz  onoliku neefikasnost u prvenstvu još malo ćorava posla.

Nisam za legalizaciju prostitucije. Potrošačka korpa i bez nje mi je nedostupna.

images

U našega Rajka golema svirajka

Dobro je znati Rajka. Rajko je profesionalac. Rajko je ubitačna mašina. Rajko zna sve, o svemu i još mnogo toga. Čak i više. Rajko je kao nes kafa 3 u 1, samo mnogo je više od tri i to sve na kvadrat.
Primjetivši sve to kod njega počeli su da iz njega izvlače što više podataka. Njegova strast za kamionima bila je prva na tapetu. Čim bi primjetili da im u susret dolazi neki kamion, namjerno bi ispaljivali pogrešnu marku.
„Ne, nije. To je Scania,…..“, bio je opširan.
„Ne, nije. To je MAN,….“, bio je opet opširan.
„Ne, nije. To je,…………“, nije bilo više mjesta u kabini.
„Ma samo nek još neko spomene kamion, ubiću ga ko zeca“, bjesnio je poslovođa za volanom u kamiončiću.

Svaki Rajkov odgovor počinjao je sa „znam“. Sagovornik ne bi ni dovršio pitanje ili rečenicu, Rajko bi ga već preduhitrio sa novim i novim „znam“.
Legenda dalje kaže ovako.
Na jednoj nepoznatoj lokaciji domaćica je skuvala kafu, iznijela pred ekipu koja je završavala posao na zamjeni stubova i polako se okupljala pored stola u hladovini na obećanu kafu. Domaćica je iznosila pun ibrik kafe, osvježavajuće crne tečnosti.
„Izvolite momci, dijelila im je šolje sa kafom. Ja sam samo malo zašećerila, pa vi po volji,..“, nije ni završila rečenicu.
„Znam“, Rajko je i ovoga puta znao. Rajko je uvijek znao. Čak i kad to Čak nije znao.

Činjenica znalac

Jedan američki šerif pokrenuo je onlajn izbor za najsmješnijeg kriminalca. Na ovu ideju šerif je došao da bi ih postidio.

Ostaje nejasno učešće političara. Po nekim informacijama njihovo učešće je osporeno jer je riječ o amaterskom takmičenju.

Halo mandrak72, koji mi je andrak72 br.9

Rubrika Halo mandrak72 koji mi je andrak72 ovih dana življa je nego obično. Da li to stoga što se bliže kraju godišnji odmori, posjeta Angele Merkel ili nešto sasvim treće. Poštari su nas zatrpali velikim količinama pitanja pristiglih u kovertama, na razglednicama i dopisnicama.

Upravo stoga izabrali smo nekoliko zanimljivih slučaja. Pa krenimo redom.

Prvo pismo nam je stiglo od gospodina koji je želio biti anoniman upravo zbog svog problema, ali u daljem tekstu dotičnog gospodina zvaćemo „gospodin Zankotica“. U pismu se kaže ovako.

„Dragi naš mandrače72. Oprosti zbog ovakvog direktnog obraćanja ali jednostavno moram preći na ti. Moj problem je u slijedećem.
Zadnjih dana intenzivno sanjam. Snovi su toliko stvarni da više nisam siguran šta je san a šta java. Snovi sami po sebi ne bi trebali predstavljati problem, ali ja sam veoma zabrinut. Već danima sanjam da mi je na onome živahnom dijelu što ne bih da spominjem i kome svakako nije mjesto u pismu izrastao nokat. Šta da radim?“

„Gospodine Zanoktica Vaš slučaj je jedinstven pa prema tome i rješenje je takvo. Prestanite grickati nokte. Za svaki slučaj.“

Drugo pismo nam stiže od izvjesnog gospodina Pantelije iz Donje Glibave. U njemu piše ovako.

„Cijenjeni gospodine mandrače72. Biću kratak. Promijenio sam mnogo stomatologa ali nikako da se riješim zazubica. Šta da radim?“

„Gospodine Pantelija. Ostavite se vi stomatologa. Mijenjajte ili oftamologa ili poslodavca.“

I na kraju savim neobično pitanje koje nam je poslao Veroljub Vjetrogonjić, alas iz dokolice. U njemu se kaže.

„Neizbježni mandrače72. Danima se kolebam da vam se javim. Moj problem je slijedeći. Supruga mi je rodila teletabisa. Kako da se postavim?“

„Gospodine Veroljube. U ovakvim situacijama treba se držati nekoliko načela. Ne zazuzimajte položaj previše blizu ekrana, zatim zauzmite najbolji položaj na trosjedu i ono što je najvažnije plaćajte TV pretplatu.“

Pozdravlja Vas mandrak72, autor rubrike zanimljivije i od kviza Visoki napon.

Pomorac sam majko

Kako saznajem iz dobro obaviještenih izvora Vlada Srbije usvojila je prijedlog zakona o pomorskoj plovidbi iako Srbija nema more. Predlog zakona predviđa osnivanje nezavisnog državnog organa koji će ispitivati pomorske nesreće.

Da li je to način da nam saopšte da su nam sve lađe potonule.

Rodoslovlje jedne tvrdoglavosti

U svojim istraživanjima psiholozi istraživačke laboratorije Hjuli-Pakard otkrili su da su ljudi skloniji da promijene mišljenje ukoliko se sa njima ne slaže manji broj osoba. Što je više onih koji im protivriječe, to oni postaju tvrdoglaviji u odbrani svog stava, piše britanski list „Wired Science“.
Ovo saznanje daje sasvim jasniju sliku zašto smo mi Srbi tvrdoglaviji od ostalih. Sa nama se ne slaže samo ostatak svijeta

Državne jasle

Dan je rudio. Ubio me bog ako sam i sam znao šta to znači, ali kao i uvijek priča odnekud  mora početi.

„Kuc-kuc. Kuc-kuc.“
Podigao sam pogled. Nije baš da sam imao volju za posjetiom, ali kad je već tu nije bilo druge nego saslušati još jednu muku.
Tako to obično i biva. Ljudi dolaze sa problemima. Saslušam ih što bolje mogu. Onako kako ih ni najrođenija djeca neće nikad saslušati. Najčešće ponudim stolicu da sjedu.
„Izvolite sjesti. Problemi neće pobjeći.“-ohrabrivao sam mučenike.

Vrata su se otvorila. Na vratima je stajao neznanac. Odijelo na njemu se presijavalo  od sunca. Kao pesnica veliki čvor od kravate stajao je pod bradom. Odmah se na startu moglo vidjeti da jedno s drugim ne idu. Znojio se kao lud.
„Izvolite?“-uputih pitanje i stolicu.
„Da li sam na pravoj adresi? Znate rekli su mi da ste vi najbolji, pa reko..“-zastade zbunjen.
„Nisam baš najbolji, za sebe pogotovo. Za svakoga sam bolji no za sebe. Ne valjam nikako.“
„Pa tako su mi i rekli.  Vjerovatno me već znate. Bio sam gost u par emisija na radiju, nalazim se na odborničkoj listi pod rednim brojem 69. A koje si ti godište?“-s vidnim olakšanjem  me upita.
„72-go“-rekoh
„Generacijo. Ma siguran sam da se još znamo iz škole, samo eto ja sam krenuo drugim stazama od tebe. Sad kad malo vratim film unazad mislim da te se sjećam. Pa da. Tvoji su pismeni radovi uvijek bili izloženi u holu.“
„Nešto se baš i ne sjećam, ali ako ti kažeš ne vidim razloga da ti ne povjerujem.“
„Ja se sjećam. 100%. Šta sto. Dva stola“-uskliknu.
„Kakva stola pobogu čovječe“
„Dva stola ispred mene u redu do prozora na izbornoj nastavi iz hemije.“-pokušavao je da mi prizove sjećanja.
„Kako ti veliš.“-slegnuh ramenima.
„Uvijek sam ja govorio. Biće nešto od tebe. Jednostavno to se odmah vidi.“-nastojao je biti što ubjedljiviji.

Osvrnuo sam se oko sebe. Kancelarija u raspadu, kao i cipele sa novim ulošcima  koji su me neuspješno branili od eksera iz đonova.

„Preći ću na stvar. Čujem pišeš. Bogami lijepo. Ne umije to svako. A i valja uvijek malko sjesti i nešto napisati. Nek se nađe zlu ne trebalo.“
„Eto nešto piskaram.“-rekoh.
„A ne, ne ne. Moraću te ispraviti. Čujem pišeš kao Lav. Uvijek si ti bio lafčina. Ma znao sam ja. Od tebe čovjek da bude.“-kitio je moj „znanac“ kako samo on umije.
„Što jest jest.“-pokušah da vidim koliko će to da digne na razinu.
„Eto vidim pišeš. Reko i red je da nešto ostane generacijama iza nas. Da se zna ko je kosio, a ko vodu nosiuo. Jel tako? Tako je.“
„Dobro kažeš.“
„Moram da ti priznam da sam uživao čitajući šta si napisao, a posebno mi se dopao onaj dio kad si konju rep čupao. Vala svaka ti je na mjestu. Alal vjera majstore.“-tapšao me je po ramenu.
„A šta će konjče jadno i mi s njim blesavi.“
„A nije to kao što ti misliš. S konjem kon jski, a s gospodinom gospodski. Tu si mi sjeo što bi fudableri rekli kao na volej. Jel znaš?“-reče.
„Ma kako ne bih znao.“
„Umijem ja vidjeti potencijal.“
„Što kažu veži konja gdje gazda kaže.“-izbacih mudroliju nesuvislu za dalji razgovor.
„Znaš ti šta ja hoću da kažem.“
„Znam. Kako ne bih znao.“
„Pa eto i ja se već godinama borim da narodu otvorim oči, ali neće narod u suru neg vazda pored staze gazi. Jel znaš?“
„Znam.“
„Jel znaš da i ja pišem. Doduše nisam tako poznat kao ti, ali pišem. Sigurno si to već znao?“
„Nego šta da sam znao.“-potvrdih mu.
„Al ne bi bilo zgodno da o sebi pišem, pa rekoh da bi ti bio mnogo objektivniji. Nego rekoh li ti zašto sam došao?“
„Nešto se ne sjećam.“-rekoh.

Neznanac se uspremeta, zavuče prst ispod okovratnika  te pokuša da olabavi kravatu, al rukom uhvati pogrešan kraj te je još jače stisnu. Grašci znoja orosiše njegovo čelo.
Nekoliko kapi vć se ocrtavalo niz lice te se sjurnuše pravac na uglancane cipele. Moderne i dugačke, a zavrnute kao opanci.

„Nešto sam mislio da me turiš u kakvu priču. Nek se zna. Crno na bijelo. Nije potrebno ništa dodavati. Samo realno. Znaš onako kako ti samo znaš.“
„Šta znam. Možda ne bilo dobro. Moji su likovi pomjereni dva prsta od sjenke i sasvim su obični. Počesto i jadni i nesretni. Ne znam da li bi mi istorija zamjerila da te svrstam među obične. Neprimjetljive. Ipak politika ti je to. Ne može biti da je zvijezda vodilja neprimjetna. Mora ona da sija. Da traži poglede. Ovako ovo su likovi koje vrlo brzo zaboravimo čim leđa okrenemo.“
„Dobro kažeš. Bogami nisam tako razmišljao. Dobro ti kažeš. Dobro da si mi rekao. Ne bi bilo valjano naći se s takvim u koricama. Pa ko bi to čitao.“-složi se on.

„A šta misliš da te turim u kakav junački desetrac?“-predložih.
„To. To. To mi je prvo palo na pamet. Znaš nisam htio da to sam predložim, ali mislim da bi to bilo mnogo bolje. Može. Onako kako me vidiš. Ni mrve više od onoga kako stvarno jest.“-oduševljeno prihvati.
„To bi bio pogodak. Znaš već imam sliku. O tome bi se pjevalo. Pričalo na sijelima dokasno u noć.“-počeh da kitim.
Uzvrpolji se neznanac, te mi priđe i poljubi po sred glave.
„Ala svaka ti je na mjestu. Znao sam ja. Nisi ti pisac. Ti si piščina. Ma da se ja šta pitam ti bi ministar kulture bio. Jel znaš?“
„Znam, znam.“-kimnuh glavom.
„Politika je krvava borba. Misle ljudi da je to samo limuzina i odijelo. Ma joook. Ma kakvi ratovi i bakrači. Politika je velika borba.“
„Znači junačka pjesma.“-zatražih njegov pristanak.
„Evo ruke. Ne pitam šta košta.“-pristade.
Pružih mu ruku i zatresoh je snažno.

„Nešto me brine.“-uputih mu kratku sumnju.
„Šta?“-izbeči on oči kao varen zec.
„Kratko.“
„Šta kratko?“
„Pa to. Pjesma. Jest da je junačka, al neće moći sva junaštva stati. Ne bi bilo u redu da to bude nešto što će đeca  naučiti za domaći rad, odrecitovati. To mora da bude nešto trajno. Epohalno. Mislim da bi roman bio prava mjera. U roman da te smjestimo, pa da se ti u njemu razmašeš, a ne kao u pjesmi da sablju potegneš i posiječeš neprijatelje. Pa da se sve tu lijepo vidi ko je vjera a ko nevjera, a ne kao u pjesmi. Cile mile i njegovo pile. Eheeej ima tebe i djela ne za jedan roman već za sabrana djela.“- i dalje sam mu drmusao ruku.

„Kako i dolikuje. Sabrana sam ličnost i turi me u ta sabrana djela. Sve kako spada. Nije pjesmica za mene.“-malko zbunjeno prihvati.
„Pjesmica je par stranica. To je za dječicu. U pravu si.“-već se bio složio sa mnom.
„To je pun pogodak. Pa kad te turimo u roman pa te razvučemo na petstotina stranica, a ti se razbaškariš, pa raščinjavaš i razvodnjavaš. Pa vedriš i oblačiš, pa sijaš i zračiš. Natenane, pa ko ima volje i vremena ima šta da i pročita.“-kitio sam i dalje.
„To. Toooo. Svaka ti je zlatna.“-izljubi me tri puta u svaki obarz.
„Nego rekoh opet velim, a ti odluči.“-rekoh mu i dodah zrnce nedoumice.
„Šta sad. Roman da se piše. Valjda sam toliko zadušio ovaj narod.“
„Neuk je narod. Nema ti on vremena za čitanje. Pa ko uopšte danas išta čita. Petstotina stranica. Ih.“-spustih malko ton.

Izbezumljeno je gledao u mene.

„Pa jest. Ko danas uopšte čita te debele knjižurine.“-složi se nabrzaka.
„Ma nije sve u količini. I krava je debela pa nije pametna. Nije sve u debelim knjigama. Ma to je čisto zamaranje. Ehejjj. Kad počneš čitati dok dođeš do kraja zaboraviš kako je sve počelo. A moliću lijepo. To politika ne oprašta. Politika traži brza i jasna rješenja. Dok se takva knjiga pročita prođe voz.“-kudio sam debele knjige.
„Ma nego šta. Nema kod nas cile mile. Samo kratko i jasno.“- lupi štakom od stol.
„Nego šta. Imam jednu strašnu ideju.“
„Kakvu ideju.“-još uvijek ljutitim glasom uputi pitanje.
„Strašnu. Kakvu politika i zaslužuje. Ma kakve pričice, pjesmice i romani. Eheeeeej čovječe.“
„Govori.“-gotovo poskoči.
„Kazuj sunce ti kalajisano.“-bio je više nego nestrpljiv.
„Polako, polako.“-smirivao sam ga.
„Kazuj, ako boga znadeš.“-bio je sve nestrpljiviji.

„Satira.“-rekoh.
„Šta satira?“-iskolačio je oči.
„Da te turim u satiru, pa bog te vido. Oduvijek su išli pod ruku političari i satira. Nema tu mnogo priče. Uvijek su zvijezde satire bili političari i politika, a tebi je tu mjesto. Među zvijezdama jel da.“
„Nego šta. Nema su tu šta kriti iza plašta skromnosti. Turi ti mene među te zvijezde. Metni ti mene lijepo u tu satiru i selo veselo.“-ispruži mi ruku valjda ubijeđen da ću opet nešto da ponudim novo.
Prodrmusah mu ruku.
„Političari su utrli put satiri.“
„Nego šta. Sve po zasluzi, a ni po babi, ni po stričevima.“-isturio je bradu i podigao čelo.

Bio je više nego zadovoljan, mada znam da bi prava mjera svega bio tek još jedan aforizam. Nisam imao srca da mu to kažem. Pokazaće vrijeme.
Gledao sam za njim dok je odlazio.

„Prognoze su više nego jasne. Za državne jasle i ove godine volovima dajem najveće šanse.“

Pozdravlja Vas mandrak72, opservator i registrator državnog arhiva i sportskog duha.

Bačen novac

LONDON – Britanskom parlamentu je prijeko potrebna pomoć mačaka u borbi protiv sve veće populacije miševa koja je tamo našla svoj dom. Mačkama to nije prvi put. Oduvijek je Britanski parlament bio stjecište glodara.
Macke-I-Misevi-87990
LIMA – Maleni peruanski grad Paruro izabrao je gradonačelnika na neobičan način – bacanjem novčića – pošto su početkom mjeseca dva kandidata dobila isti broj glasova. A kod nas je stvar sasvim drugačija. Izbor gradonačelnika je čisto bacanje novca.

Zbogom recesijo

Srećko Spasić(46), livničar iz Smoljana Donjih jutros je u ranim jutarnjim časovima izašao iz recesije. Ovaj nesvakidašnji događaj na našim prostorima privukao je veliko zanimanje kako naše tako i svjestke javnosti.
recesija
U 8:42 časova jutros na šalteru Uni Credit banke veliki broj iznenađenih klijenata pomenute banke prisustvovao je ovom događaju. Nakon što je poništio minus na kreditnoj kartici prostorijom se prolomio aplauz. Uslijedila su uzajamna čestitanja i suze radosnice koje Srećko Spasić nije mogao sakriti.

„Ovaj dan sam čekao petnaest godina.“-vidno uzbuđeni Srećko nije mogao sakriti suze.
„Počelo je gotovo naivno. Uzeo sam samo cipele na četri rate. Sve ostalo je već istorija. Minus je svakodnevno rastao. Ušao sam tri plate u minus, uzeo nenamjenski kredit da izmirim minus, njega sam peglao reprogramom od koga je trebalo da olakšam njegovo vraćanje. I tako sve do danas.“

Na pitanje kako je pronašao spasonosno rješenje Srećko je izjavio kako se sjetio matematike i osnovnih operacija sabiranja i oduzimanja.

„Nije bilo druge rekao sam sebi. Saberi se čovječe dok ti sve ne oduzmu.“

Ovaj događaj je izazavao pažnju čelnika Evropske Unije koji dugo već kubure sa dužničkom krizom. Najavili su dolazak u Smoljane Donje u pokušaju da uz iskustva Srećka Spasića pomognu posrnuloj zajednici. Zbog animoziteta prema Srbiji Angela Merkel poslaće kao predstavnika Lotara Mateusa bivšeg supruga Marijane Mateus i trenera Partizana koji još uvijek ima svojih simpatizera na ovim prostorima.

Da li je ovaj pojedinačni slučaj ipak svjetlo na kraju tunela? Vidi li se kraja dužničkoj krizi? U svakom slučaju namjera Premijera da u sastav Vlade uđe Srećko Spasić livničar svakako ohrabruje. Ohrabruje i činjenica da čelnici Evrospke unije imaju šta da nauče i od nas. Kao što kaže naša stara uzrečica „U se i u svoje kljuse.“

Kome je stalo, a kome nije?

Kiša je padala cijelo ljeto. Gotovo da nije bilo dana a da ga kiša nije okupala, bar prašinu pokupila. Nije bilo kupanja na Uni i Sani.
Stresoh se od te grozne istine. Može li od toga biti gore.
Zažmirio sam.
Nekoliko trenutaka sam prebirao po svim onim sunčanim danima kada sam poželio kap kiše. Iznenadno osvježenje.
I našao sam taj dan.

Dan je bio pakleno vruć. Gore od toga nije moglo. Ili…
Telefon je zazvonio.

„Šta radiš poslijepodne?“
„Ništa“, izletio sam se, zaboravih uzeti odstupnicu.
„Treba mi pomoć. Biće i Mlađo“.
„A šta sam ono prvo odgovorio?“
„Halo“, mislim da si to rekao.
„Ne to. Ono na početku razgovora“, premotavao sam film.
„Ništa. Čini mi se da si to rekao“.
„Nema veze. O čemu je riječ?“, nije bilo mjesta časnom povlačenju.
„Trebaš mi pomoći da utovarimo i dovezemo drva sa sela. Mlađo mi je jeftino dogovorio kamion za prevoz“.
„Kad i gdje?“

Već smo jezdili. Zbog gužve u kabini i vrućine i pizdili. Ja, Miro, Mlađo, vozač i nas trojica. Znači četvorica.

kamiondžije

kamiondžije

Nakon drndanja po lošem makadamskom putu napokon smo stigli na lice mjesta. Nakon kratkotrajnog odmora bacili smo se na posao. Ja sam se bacio onako kako se bacaju budale na kredit, prvi mačići u vodu, golman Ljukovčan na golu Zvezde. Svojski. Onako kako se samo moraš bacati pred svojtom. Ipak punac je poredio dva zeta. Mene i Mlađu. Mlađo je pronašao jeftin prevoz i dao mu do znanja da mu je stalo. Morao sam i ja to pokazati djelom. Pokazati da je i meni stalo. Bilo mi je stalo ko opoziciji do preuzimanja odgovornosti, ko vlasti da izvuče prazne ruke iz kase.

Da bih prekratio vrijeme zapodjenuh razgovor sa vozačem dok su mi potoci znoja točili niz lice.

„Imaš li kipu na kamionu?“, zainteresovah se za istovar drva.
„Nemam. Popucala mu šasija“, pokazivao je na izanđali kamion, „morao sam sve povariti“, bio je sasvim jasan. Jasan kao Jasna Šekarić sa pištoljem.
„Vidim drva su bez pečata. Biće belaja ako nas zaustavi policija pa budemo morali sve ručno istovarati“, skrenuh temu na manje bolnu istinu o stanju kamiona.
„Nije meni pečat najveći problem. Nekako ćemo se mi već nagoditi, pa i drva istovariti, nego nije mi kamion registrovan“, pomalo zabrinuto dodade mršavi mladoliki vozač uzevši hladno pivo kao da je s njim želio sprati na vidjelo izašli problem.
„Zašto ga nisi registrovao“, nastavih s pitanjima.
„Nije prošao na tehničkom pregledu“.
„Pa dobro, to se moglo nekako progurati, malko popraviti ili… A zašto nije prošao?“
„Nema kočnice“.
„Nema kočnice?“, gotovo da mi drvo ispade na nogu, „da li si ih sredio???“
„Nisam imao para za popravak. Štedio sam novac“.
„Štedio za popravak kočnica?“
„Ma jok. Za polaganje vozačkog“, bezbrižno mi odgovori.
„Pa jesi li makar uštedio za to.
„Ne“,odrično odmahnu glavom, „imao sam problema sa alkoholom. Propio sam sve“.

Gledao sam u njega dok je ispijao pivo iz cuga.

„Imao“, promrmljah u sebi.

Od tog trenutka sam ućutao. Zaista mi je bilo stalo. Stalo da ne saznam ništa više od njega. Bilo je dosta uzmemirujuće. I to je bilo previše. Bilo mi je stalo više od svega da izvučemo živu glavu.

Ponovo sam otvorio oči. Stajao sam kraj prozora. Kiša je i dalje padala, kao da joj uopšte nije stalo. Kao govečetu kad legne u svoju balegu, konju koji prevrne kola sa sijenom pa se okrene i mirno nastavi isto da jede.

Zaista je li ikome stalo šta će biti sa ljetom ove godine, ljetinom ove jeseni i zimnicom dok minus bude kucao na prozore? Je li ikome stalo kao što je Ljukovčanu te godine stalo da bude Zvezdina jedinica, a Mile Jovin na mjestu beka.

Kategorizacija

Misterija oko krađe 400 predizbornih baštenskih patuljaka Socijaldemokratske partije Austrije (SPO) u pokrajini Forarlberg riješena je, pošto su kradljivcu uhvaćeni na delu.
U noći na subotu, u mestu Langen kod Bregenca uhvaćeno je četvoro osumnjičenih za krađu “Kulmena”, od kojih je jedan muškarac opštinski odbornik liste bliske Narodnoj partiji (OVP), sa kojom socijaldemokrate vladaju na saveznom nivou, a koja je glavni konkurent na pokrajinskim izborima.

moralni patuljci

moralni patuljci

Dvoumio sam se u koju kategoriju bih svrstao ovu vijest. Jedina ispravna bila bi Moralni kepeci.

Paradajz bombe

U Srbiji je sve više proizvođača kod kojih povrće, sazri „preko noći“. Posebno je to slučaj kod paradajza. Naoko sočan i zdrav, ali kada se presječe i zagrize, svima je više nego jasno da je jarkocrvenu boju dobio na brzinu. Mnogi nesavjesni povrtari koriste nedozvoljeni etrel, kako bi povrće brže sazrelo, što može da ima i štetne posljedice po zdravlje ljudi, posebno kada se upotrebljava bez kontrole.

paradajz

E sad me živo interesuje čime su prskani naši političari i ostala boranija koja brzo mijenja političke boje, a povrh svega ne vidim da se ikad malko zarumene.

„Prskan paradajz pocrveni preko noći. Političar koji uprska stvari ni da porumeni za mandat.“

Teroristička organizacija Al Kaida je ove nedjelje objavila onlajn magazin u kom se muslimani širom svijeta pozivaju da izvrše napade u SAD i Britaniji i da za to koriste bombe koje mogu sami da naprave prema uputstvima iz magazina. U magazinu, koji je objavila medijska „produžena ruka“ Al Kaide „Al Malhem“, na devet strana se detaljno, uz fotografije, opisuje kako mogu da se „naprave bombe u maminoj kuhinji“, prenosi britanska štampa.

bomba
Oni koji su zakuvali odnose sa islamskim svijetom to najbolje znaju. Sve je to iz njihove kuhinje izašlo, po njihovom receptu.

 

„Islamski teroristi objavili recept za izradu bombe u kuhinji. Zaprška miriše na Zapadnu kuhinju“

Peti dan je ušao u taj brejk

Kao što se kaže nesreća nikad ne dolazi sama. Tako je bilo i petog dana. Toga dana negdje u prijepodnevnim satima izvjesna dama poželjela je manirima starlete da skrene pažnju na sebe. Pućila je usta kao premijer, paradirala plažom kao golub gušan, ali hajde da je na tom završilo moglo bi da se kaže da je djelimično uspjela u svom naumu.

starlete

starlete

Negdje iza podneva nezadovoljna reakcijom na koju je naišla učinila je korak više. Postavila je ležaljku na prolaz kojim se izlazi u more. Ni to joj nije bilo dovoljno nego je skinula gornji dio kostima želeći da osunča poprsje. E tu je već u meni prekipilo.
„Gospođo“, prozvah je.
„Šta hoćeš?“
„Možete li malo da se ponašate poput ostalih na ovoj plaži“.
„Šta vam smeta, uostalom iz kakve si ti to vukojebine stigao, stidite se.“
„Vi bi trebalo da se stidite“, odgovorih joj malo povišenijim tonom.
„Ja“,iznenadi se dotična starleta, “ koga da se stidim? Tebe?“
„Ne mene, već ovog debelog“, rukom pokazah na debelog čovjeka na ležaljci.
„Što mene?“, obrati mi se dotični.
„Pa jer imaš veće cice od nje.“
U tom momentu dotična starleta se bijesno okrenu potrbuške na ležaljci. Bljesnu njeno bijelo dupe svom širinom. Kao smajli. Osjetih da sam malko pretjerao.
„Izvinite,možda bi bolje skrenuli pažnju na sebe da ste sunčali golo dupe, a koje ste mogli daiznajmite i iskoristite u reklamne svrhe.“
„Molim?“, ponovo me pogleda ista.
„Mogli ste na njemu slobodno na jednoj strani napisati „Veliki koncert, Gost večeri AcaLukas, Subota veče u 22: 00 časova u plažnom restoranu La Bamba u Igalu velikim slovima, a na drugoj strani,..“, nisam ni završio kada me prekide.
„Šta na drugoj strani?“
„Slika.“
„Kakva slika?“
„Ace“, prozborih.
„Ace Lukasa?“
„Sa orkestrom“, dodadoh.
Starleta bijesno skoči, pokupi svoje stvari sa prolaza i nestade sa plaže. Tokom dana još sam na sebi osjećao poglede debelog sa plaže.
Negdje pred kraj dana iznenadni vjetar podiže dva suncobrana visoko u vazduh koji poput baletana zaigraše i strmoglaviše se oba na moju glavu. Prihvatih to kao malu, ličnu i od onog gore izmoljenu kaznu za mene i osvetu starlete i debelog sa plaže koji se još dugo smješkao dok sam ja sa masnicom na čelu napuštao plažu.
Poslije svega pašo i ja smo odigrali zanimljiv teniski meč koji sam izgubio u setovima 2:0 (7:6, 7:6). Pičilicama za muhe istjerivali smo dva nepozvana tanka guštera koji su preko terase ušli u stan.
Bilo kako bilo peta noć kuca na vratima. Laku Vam noć blogeri ma gdje da ste.

Vedro veče provučeno kroz gaće – zabranjen pristup za lažne doktorate

Večer je četvrta i krajnje vrijeme da se podvrgnemo realnoj ekonomiji. Sve do ovog momenta bila je tajna koliko se članova nalazi u paket aranžmanu. Pažljivi čitalac jednostavnom matematikom u kojoj se nalaze dva tetka, dvije tetke (pod ovim se ne podrazumijeva njihova osobina, pohabanost, već je riječ o tradicionalnim rodbinskim granama), dvije sestre, dva zeta, dva pašanca, dvije blogerke, jedan bloger, pet djevojčica, jedan dječak dolazi do dvocifrenog broja 10. U našem fudbalski raspoloženom narodu 10-tka je sinonim za glavnog motora ekipe, pokretača svih akcija, idejnog začetnika svake akcije i još štošta.

recesija

recesija

Prljavog veša se nakupilo , ali još ga neću iznositi do kraja dok veš mašina svoje ne završi, ali povela se ovakva rasprava.
„Imamo veš mašinu, imamo i detredženta. Zašto da prljav veš nosimo kući? Da bar malo uštedimo na kraju.“, sjeti se prva blogerka ili tetka ili sestra ili svastika.
„U pravu si“, dosjeti se druga blogerka, „ali nas je deset, kad pomnožimo sa deset gaća koje smo svako od nas mijenjali svakog dana dolazimo do brojke od stotinu gaća. Zamislite koju bi sliku ostavili, osim toga trebali bi kupiti štipaljki za 10 evra. Onda je bolje kad se vratimo svako od nas da kupi vreću deterdženta od po 10-tak konvertibilnih maraka (opet čarobni broj deset , op.a.)“

gaće na štriku

gaće na štriku

„Vidite, vrijeme je za racionalizaciju. Koliko od vas ovdje prisutnih koristi tehniku dodatnog nošenja izvraćenih gaća, što bi odmah prepolovilo potrošnju tj.upotrebu čistog donjeg veša. Daljom kombinatorikom po sistemu što je gledalo naprijed i zla se nagledalo nek baci pogled iza, dodatno bi smanjili utrošak čistog donjeg veša, a na kraju kao šlag na tortu opet ostaje omiljena i dobro znana metoda razmjene gaća po sistemu svako sa svakim ili narodski rečeno ja tebi, ti meni. Čista realna ekonomija.“ dodadoh ničim izazvan u započetoj diskusiji.
Prijedlog je naišao na odobravanje i dobro raspoloženje. Sačekao sam da prvi talas oduševljenja splasne.
„E sad ćete da vidite zašto realna ekonomija nema budućnost i odbacujem ovaj prijedlog u startu. Ekonomski sve predloženo dovelo bi uštede u budžetu, ali realno gledano vaše su gaće su za mene prevelike“, okončah svoju retoričku besjedu.

primjer gaće

primjer gaće

p.s. ovo je autorski post i ukoliko neki dio sadržaja bude iskorišten za kakav novi doktorat biće tužen za zloupotrebu autorskih prava