Peti dan je ušao u taj brejk

Kao što se kaže nesreća nikad ne dolazi sama. Tako je bilo i petog dana. Toga dana negdje u prijepodnevnim satima izvjesna dama poželjela je manirima starlete da skrene pažnju na sebe. Pućila je usta kao premijer, paradirala plažom kao golub gušan, ali hajde da je na tom završilo moglo bi da se kaže da je djelimično uspjela u svom naumu.

starlete

starlete

Negdje iza podneva nezadovoljna reakcijom na koju je naišla učinila je korak više. Postavila je ležaljku na prolaz kojim se izlazi u more. Ni to joj nije bilo dovoljno nego je skinula gornji dio kostima želeći da osunča poprsje. E tu je već u meni prekipilo.
„Gospođo“, prozvah je.
„Šta hoćeš?“
„Možete li malo da se ponašate poput ostalih na ovoj plaži“.
„Šta vam smeta, uostalom iz kakve si ti to vukojebine stigao, stidite se.“
„Vi bi trebalo da se stidite“, odgovorih joj malo povišenijim tonom.
„Ja“,iznenadi se dotična starleta, “ koga da se stidim? Tebe?“
„Ne mene, već ovog debelog“, rukom pokazah na debelog čovjeka na ležaljci.
„Što mene?“, obrati mi se dotični.
„Pa jer imaš veće cice od nje.“
U tom momentu dotična starleta se bijesno okrenu potrbuške na ležaljci. Bljesnu njeno bijelo dupe svom širinom. Kao smajli. Osjetih da sam malko pretjerao.
„Izvinite,možda bi bolje skrenuli pažnju na sebe da ste sunčali golo dupe, a koje ste mogli daiznajmite i iskoristite u reklamne svrhe.“
„Molim?“, ponovo me pogleda ista.
„Mogli ste na njemu slobodno na jednoj strani napisati „Veliki koncert, Gost večeri AcaLukas, Subota veče u 22: 00 časova u plažnom restoranu La Bamba u Igalu velikim slovima, a na drugoj strani,..“, nisam ni završio kada me prekide.
„Šta na drugoj strani?“
„Slika.“
„Kakva slika?“
„Ace“, prozborih.
„Ace Lukasa?“
„Sa orkestrom“, dodadoh.
Starleta bijesno skoči, pokupi svoje stvari sa prolaza i nestade sa plaže. Tokom dana još sam na sebi osjećao poglede debelog sa plaže.
Negdje pred kraj dana iznenadni vjetar podiže dva suncobrana visoko u vazduh koji poput baletana zaigraše i strmoglaviše se oba na moju glavu. Prihvatih to kao malu, ličnu i od onog gore izmoljenu kaznu za mene i osvetu starlete i debelog sa plaže koji se još dugo smješkao dok sam ja sa masnicom na čelu napuštao plažu.
Poslije svega pašo i ja smo odigrali zanimljiv teniski meč koji sam izgubio u setovima 2:0 (7:6, 7:6). Pičilicama za muhe istjerivali smo dva nepozvana tanka guštera koji su preko terase ušli u stan.
Bilo kako bilo peta noć kuca na vratima. Laku Vam noć blogeri ma gdje da ste.

Advertisements

Okačimo guzicu

Koji sam ja slijepac. Čitav svoj život radim za guzicu i od toga slaba vajda. Jedini luksuz koji sebi priuštim je nekoliko dana brljanja u slanoj vodi u Crnoj Gori. I svo vrijeme ja budala ubijeđen da je to dobro i da tako treba. Sva ona silna geografija, mora, planine, pješčane plaže stane u desetak sati vožnje preko Jajca do mora i isto toliko nazad.

Čujem tamo neki pričaju kako je more ljekovito, pa što prije bacim se u plave talase i tražim lijeka za umornu dušu. Nedaleko od mene primjetim neku stariju gospoju kako blaženo stoji u moru, a oko nje neki silni mjehurići.
„To je ono pravo“, pomislih i pohrlih prema njoj da se nađem i ja u tom dijelu ljekovita Jadrana.
Malo se osjećalo, onako na pokvarena jaja, ali se sjetih da je isto tako mirisalo i u banji Mlječanici kod Kozarske Dubice kad onomad vozih oca u banju. Nije me miris obeshrabrio te nekoliko puta zagnjurih glavu da ljekoviti mjehurići konačno pokažu svoju djelotvornost.
„Izvinite gospođo“, zapitah gospoju u samom centru izvora ljekovotih mjehurića koji su u talasima izbijali na površinu, „kakav vi problem imate, znate čuo sam da je ovdje voda ljekovita“?
„Ne znam za vodu, ali ja imam problem sa vjetrovima da izvinete. Vidite samo te mjehuriće pored mene“, reče ona te se blago zarumeni.
„Hm, da. Izvinite“, brzim zamasima ruku izmakoh iz kontaminiranog područja.

Znao sam da sigurno nije sve plod mašte. More je ljekovito. Stoga odlučih da se malo raspitam okolo.

„Gospodine. Brko“, obratih se jednom plivaču do mene kome su iz vode virile samo oči, nos i široki braon brkovi. Debeli kao u Čak Norisa učinilo mi se.

Čovjek zastade i uspravi se u plićaku.

„Ko je Brko. Brko ti je ćaća, magarac jedan.“, izdera se na mene. Gledao sam nekoliko trenutaka u nevjerici. Brkova nije bilo. Spustih pogled ka vodi primjetih „brkove“ ukoliko su to i bili kako plutaju na vodi. Baš tako kao i svako drugo govno.

Udaljih se od njega ne želeći mu da kažem da sam se prevario i da je svojim nosom kroz plićak gurao ono što nije odnijela voda nekog vodokotlića.

Nezaliječen i razočaran vratih se opet preko Jajca u svoj mali svijet, internet tabloida, on line časopisa i naslovnica. Poznata imena, ali na njima se sve manje vide lica. Guzica je u prvom planu. Malo po malo počeh po njima prepoznavati aktere iz bombastičnih naslova.
„Soraja okačila guzu na instagramu, Kim Kardašijan isto nešto oko guze, Dženifer Lopez i neko osiguranje guze. Karleuša, Stanija. Jednatamo neka podigla guzu, druga spustila, treća napumpala, četvrta istanjila.“
Svakoga dana jedno te isto. Ja budala mislim zabava za dokone, kako se koja skine odmah uslika guzu i na naslovnicu. Više nije nepoznanica ko je sve slikao guzu za naslovnice, već je teže naći neku koja nije.
„Polusvijet“, ponavljao sam svakom sledećom prilikom i susreta sa nekom nepoznatom.
Dok sam ja odvajao od usta, od žižka, od kukolja, polusvijet je nastavio da se slika, da okupira naslovnice, okupira teretane, pješčane plaže,…

„Pješčane plaže!“, uzviknuh.

Polusvijet osvaja svijet, a ja se prepolovio. Ispao stomak ko ispred crvenog krsta u nekim afričkim zemljama, utanjile noge, ublijedilo lice.
Pogled na naslovnice prikazuje osunčane guzice, zategle kupaće kostime i u pozadini nasmiješena i produhovljena lica starleta i zvijezda.
Nikada mi brže nije bila jasnija ona narodna „da je došlo iz guzice u glavu“. Pa taj polusvijet je za razliku od mene koji je živio za guzicu, činio upravo suprotno. Živio je od guzice.

okačimo guzicu

okačimo guzicu

E sad sam odlučio da okrenem ploču, CD, prženicu, turu i krug oko trga. Lijepo sam uslikao svoju guzicu i poslao na sve moguće adrese, internet portale, časopise, tabloide. Zatrpao sam ih slikama svoje strine još uvijek bijele i spremne da se osunča kao prava zvijezda negdje na pješčanim plažama Maldiva i sličnih destinacija.

Uostalom, vi kako hoćete. Polusvijet se po slikovitoj guzici prepozanje. Guzonje po foteljama. Ja ću svoju osunčati. Ukoliko ste za akciju.

Okačimo guzice. Okačimo guzice. 